Niz nasljednika britanske krune

Nasljedni niz za britanski tron predstavlja spisak osoba koje se nalaze u nizu za nasljeđivanje britanske krune. Uslovi koje osoba mora ispunjavati da bi bila u nasljednom nizu određeni su Aktom o nasljeđivanju iz 1701. (engleski: Act of Settlement 1701) Pravo na krunu ograničeno je na potomke Sofije Palatinske. U obzir se uzimaju sljedeći faktori:

• Primogenitura: Starije dijete ima prednost nad mlađim djetetom istog spola, s tim da djeca predstavljaju svoje umrle roditelje. Potomci starijeg sina jedne osobe imaju prednost nad potomcima mlađeg sina iste osobe, a svi potomci sinova jedne osobe imaju prednost nad potomcima kćerki iste osobe. Nakon svih potomaka date osobe dolaze braća te osobe sa svojim potomcima, a zatim sestre iste osobe sa svojim potomcima.^[1]
• Vjera: Rimokatolici (u Aktu o nasljeđivanju nazvani papisti) i osobe koje su ušle u brak s rimokatolicima su trajno i nepovratno isključeni iz nasljednog niza.^[1] Međutim, potomci rimokatolika koji bi bio u nizu da nije rimokatolik imaju svoje mjesto u nasljednom nizu ukoliko oni sami nikada nisu bili rimokatolici.^[2] To znači da osoba i supružnik te osobe mogu biti bilo koje vjere osim rimokatoličke. Međutim, ukoliko bi neprotestant naslijedio tron, po dolasku na vlast bi morao postati član Crkve Engleske.^[1]
• Bračni status roditelja: U obzir ne dolaze vanbračna djeca i njihovi potomci. Roditelji moraju biti vjenčani u trenutku rođenja djeteta. Naknadni brak roditelja ne stavlja osobu u nasljedni niz.^[3]

Nasljedni niz se uzima u obzir i pri odabiru državnih savjetnika, te regenta, odnosno namjesnika, u slučaju da je monarh maloljetan, mentalno ili na drugi način onesposobljen. Državni savjetnici su monarhov supružnik i osobe koje zauzimaju prva četiri mjesta u nasljednom nizu, a imaju više od 21 godinu (s tim da je dobna granica za prijestolonasljednika 18 godina).

Svi potomci Sofije Palatinske imali su automatsko pravo na britansko državljanstvo sve do 1948. godine, kada je ova pogodnost uklonjena zbog straha da će veliki broj njemačkih plemića tražiti britansko državljanstvo.

Britanski zakon ne poznaje morganatski brak, ali je za vrijeme Georgea III, čiji su sinovi ženili žene ispod svog ranga, izdat poseban Akt o kraljevskim brakovima (engleski: Royal Marriage Act, 1772). Prema ovom aktu, brak koji potomak kralja Georgea II sklopi bez saglasnosti monarha je nezakonit i nepostojeći, a djeca iz te zajednice se smatraju vanbračnom i stoga nepodobnom za nasljeđivanje trona. Akt, međutim, pravi izuzetak kod princeza koje se udaju u strane vladarske porodice i za njihove potomke.

1. ^ ^{a b c} Zvanična stranica britanske monarhije
2. ^ Bogdanor, Vernon ; 1995, The Monarchy and the Constitution
3. ^ Persons eligible to succeed to the British Throne as of 1 Jan 2001